I.     Abstract

Cilj ovog rada je bilo istraživanje strukture, primene i nekih pratećih problema (tehničkih nedostataka, pitanja privatnosti, plagiranja, autorstava, vlasništva nad informacijama objavljenim online, digitalnog narcizma, amaterizma i dr.) razvoja Web 2.0 tehnologije kao važnog sastavnog elementa sistema korisničke podrške metodom meta – analize koja se oslanja na podatke koji su bili sadržaj pregleda releventnih uporednih studija sprovedenih u ovoj oblasti u poslednjih pet godina. Rezultati su pokazali da postoji pomak u načinu primene i stepenu zastupljenosti Web 2.0 tehnologija kao dela korisničke podrške u sferi e-obrazovanja, kao i u drugim oblastima, što ukazuje na potencijal za dalji razvoj koji se već i manifestuje delimično u pojavi Web 3.0 struktura. Predmeti budućih rasprava i daljih istraživanja mogli bi biti oni koji se tiču Web 2.0 tehnologija i pitanja da li je i u kojoj meri ona uopšte novina u odnosu na svog prethodnika. Prirodno, neki budući nastavak ove rasprave se nameće u vidu analize očekivanja u vezi sa Web 3.0, pa i Web 4.0.

Ključne reči: Web 2.0, e-edukacija, kolaborativnost, socijalne mreže, Wiki strane, socijalna komunikacija, blog, digitalni amaterizam

II.     Uvodna razmatranja

Od romantizovane vizije cyber space-a William-a Gibson-a, odnosno matrix-a, koji je u “Neuromacer-u” opisan kao “mesto gde podaci plešu sa ljudskom svešću” (za koju mnogi smatraju da je inspirisala razvoj Interneta, a naročito World Wide Web-a), pa do popularizacije termina Web 2.0, 2004. godine, zahvaljujući najviše korporaciji O’Reilly Media, prošlo je nešto više od četvrt veka. Ono što je ključna razlika između prethodne, prvobitne verzije World Wide Web-a (tzv. Web 1.0) i ove novije jeste to što korisnik postaje aktivni učesnik, kreator sadržaja i centar događanja zahvaljujući Web 2.0 alatima: blogovi, Wiki strane, socijalne mreže, social bookmarking – i dr. Iako se nikakva značajna tehnička promena nije desila sa pojavom Web 2.0, mogu se primetiti značajni efekti koji ovi softverski alati imaju na način komunikacije, pre svega, kao i na brojne oblasti ljudskog delovanja među kojima je i e-obrazovanje.

 

Sva autorkska prava su zadržana  ©  all rights reserved

Literatura

 

Aristotel, (1956). Metafizika, Kultura, Zagreb Darbyshire, K. & Charles, D. (2003).


A Web-Based Approach to Evaluate and Enhance Pump Performace Using Embaded Optimisation”, preuzeto 1.5.2011. , str.7

Deans, P. C.(2009) Activity Theory Approaches for Authentic Web 2.0 Learning,, Social Software and Web 2.0 Technology Trends, str. 131-141

Flintoff , J. P.(2007). Thinking is so over, The Times , June 3, 2007., preuzeto: 3.5.2011.http://technology.timesonline.co.uk/tol/news/tech_and_web/personal_tech/article1874668.ece

Fountain, R. (2005). Wiki – Pedagogy, Dossiers technopedagogiques, preuzeto 1.5.2011. sa http://www.profetic.org/dossiers/article.php3?id_article=969

From, E. (1998). Imati ili biti, Beograd, Narodna knjiga, Alfa

Governor, J. (2009). A New Client/Server Model for Web 2.0, Web 2.0 Architectures,  preuzeto: 2.5.2011.

Grosseck, G. (2009), To use or not to use web 2.0 in higher education?, Procedia Social and Behavioral Sciences , January 4, preuzeto: 29.4.2011. http://webpages.csus.edu/~sac43949/PDFs/to%20use%20or%20not%20to%20use.pdf

Grossman, L.  (2006). Time’s Person of the Year: You, The Times, decembar 13., preuzeto: 5.5.2011. http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,1569514,00.html

Habermas, J. (1983). Kriza kritike saznanja, Zagreb, Kultura

Hegel, G.F. (1955). Fenomenologija duha, Zagreb, Kultura

Jams, K. i dr. (2002). PHP 4, HTML i Web dizajn, Mikroknjiga, Beograd (423-425 str.)

Lee, B.(1999). Introduction, Hypertext Transfer Protocol — HTTP/1.1, str.7, http://www.ietf.org/rfc/rfc2616.txt preuzeto 25.4.2011.

Longman, A. W. (2002) A history of HTML,. http://www.w3.org/People/Raggett/book4/ch02.html , preuzeto 25.4.2011

Ime autora nepoznato. Web 2.0 The Latest Internet Wave, preuzeto: 30.4.2011. http://www.viralebookexplosion.com/myebooks/19205/Web20TheLatestInternetWave.pdf.

Neuromancer, http://en.wikipedia.org/wiki/Neuromancer , preuzeto: 3.5.2011.

Panse, S. (2011). Issues with Web 2.0 in Distance Education, preuzeto: 1.5.2011.

Stamenkovic S. (2010). Uvod u informaciono – komunikaciono tehnologije

Usluel, Y. K. &  Mazman, S. G. (2009)  Adoption of Web 2.0 tools in distance education, International Journal of Human Sciences [Online], preuzeto: 28.4.2011. http://www.insanbilimleri.com/en