Elektronsko učenje: metodološki aspekti isporuke znanja u digitalnoj eri

Elektronsko učenje – asinhroni, blended learning model

 

Abstract — Cilj ovog rada je bio da se identifikuju mogućnosti za implementaciju elektronskog učenja u formalnoj edukaciji. Težište istraživanja je zasnovano na asinhronom obliku elektronskog učenja u mešovitom (blended) modelu nastave. Jedan od ciljeva ovog istraživanja je bio da se identifikuju pojedini, važni činioci koji spadaju u grupu tehničkih aspekata implementacije blended e-nastave kao i metoda za oblikovanje i organizovanje elektronskih kurseva u nastavi. U radu su identifikovani neki alati koji se mogu koristiti u asinhronim sredinama pri struktuiranju adaptivnih elektronskih kurseva, pogodnih za identifikaciju kognitivnih stilova ličnosti, ali i nivoa prethodno ostvarenih postignuća studenata, neophodnih za dalji razvoj i usavršavanje.

Ključne rečielektronsko učenje, blended learning, asinhrono učenje, lms, moodle.

 

Merlot publication, date added to Merlot: July 22, 2012, sva autorska prava su zadržana, © 2012. Preuzimanjem dokumenta automatski dajete saglasnost sa uslovima koriščenja sajta https://www.merlot.org/merlot/viewMaterial.htm?id=758501

 

1. Uvod

 

Elektronsko učenje definišemo kao metod distribucije instrukcija primenom informaciono-komunikacionih i mrežnih tehnologija. U najvećem broju slučajeva, nastavni sadržaji se dostavljaju oslanjanjem na usluge mrežnih protokola, često u posebno dizajniranom, virtuelnom prostoru (virtuelnoj sredini) koju opslužuje namenski sistem (server) kojim upravlja posebno dizajniran skup aplikacija koje obezbeđuju efikasno iskorišćenje mrežnih resursa. U formalnom kontekstu elektonsko učenje može da bude organizovano kao:

U osnovi oba navedena modela formalno pripadaju grupi daljinskog obrazovanja. “Elektronsko učenje se smatra posebnom podkategorijom ”. [1]

 

2. Blended learning model

 

Blended Learning predstavlja mešoviti model nastave, gde se kombinuju tradicionalni vidovi obrazovanja sa drugim formalnim - metodološkim principima i naprednim obrazovnim konceptima tipičnim za elektronsko učenje. U tehnološkom smislu, elektronsko učenje, postavljeno na validnim osnovama, u blended learning modelu zahteva adekvatno projektovanje i planiranje hardversko-softverske infrastrukture.

U blended learning režimu računarska infrastruktura je mrežne orijentacije. Komunikacija je uspostavljena na osnovama fizičkih linkova koji međusobno povezuju čvorove kojima upravljaju aplikacije. Karakter hardverske infrastrukture je predodređen specifičnim vrstama čvorova kojima upravljaju posebno projektovane aplikacije što ovakve računare svrstava u grupu Host-ova. Uloga ovako specijalno dizajniranog host-a u mreži ima za cilj da osluškuje i obrađuje dolazeće zahteve klijenata. Ovu vrstu host-a nazivamo Web serverom. U pojednostavljenoj interpretaciji uloga Web servera je da prima zahteve, dok specijalno dizajniran softver (LMS) ili aplikacioni mehanizam platforme za elektronsko učenje, prispele HTTP zahteve obrađuje i generiše povratnu vrednost. Rezultat obrađenog zahteva server prosleđuje kao odgovor klijentu, čime se formalno zatvara jedan (engl. Request – Response) ciklus. Web server treba da bude u stanju da uspešno obradi svaki servisni zahtev. Zato postoji očigledna korelalcija između hardverskih karakteristika računara u ulozi Web servera i skupom softvera koji obezbeđuju funkcionalnost ekspolatacije mrežnih resursa, i servisnih usluga LMS-a. [2] Usaglašenost hardversk-softverskih komponenata je ključna.

 

3. Planiranje hardversko-softverske infrastrukture za elektronsko učenje

 

Usaglašavanje hardversko-softverske infrastrukture za elektronko učenje u blended režimu rada podrazumeva uspostavljanje optimalnog odnosa između hardverskih karakteristika sa formalnim zahtevima LMS softvera sa jedne strane i očekivanog opterećenja sistema iz okruženja sa druge strane.

Konfiguracija optimalnih performansi sistema za elektronsko učenje treba da bude u stanju da zadovolji planirana opterećenja u realnom okruženju i time osigura efikasnost sistema i brzinu odziva“. [2] Sistem za elektronsko učenje u produkcijskom režimu rada mora da bude u stanju da obradi sve servisne zahteve koji podrazumevaju iniciranje i izvršavanje sistemskih procesa, a za rezultat, oslanjanjem na usluge mrežnih protokola, Web server treba da prosledi natrag klijentu odgovor koji je prvobitno uputio zahtev. Optimalan nivo sistemskih podešavanja treba da bude usaglašen sa karakteristikama opreme kao važnog sastavnog dela hardverske infrastrukture za elektronsko učenje. Efikasnost hardversko / softverske infrastrukture zahteva primenu multivarijantnih tehnika u istraživanju u cilju postavljanja validnih polaznih osnova za implementaciju sistema za elektronsko učenje u blended režimu rada. Efikasnost infrastrukture za elektronsko učenje podrazumeva primenu mernih istrumenata i statističkih principa u dokazivanju spremnosti sistema za rad u realnom okruženju.

 

4. Asinhrono elektronsko učenje

 

Elektronsko učenje u blended režimu rada podrazumeva kombinaciju tradicionalne nastave sa elektronskom. Elektronska nastava može da bude organizovana primenom tehnoloških principa koji su obezbeđeni primenom:

Asinhroni oblik nastave, kako u blended, tako i u pretežno online orijentisanom režimu, zahteva primenu adekvatnog sistema za elektronsko učenje. U najvećem broju slučajeva, radi se Web orijetisanim aplikacijama koje imaju za cilj da „prate, i izveštavaju o interakciji između učesnika i sadržaja, ali i učesnika i tutora“. [3]

U stručnoj literaturi, postoji veliki broj termina koji se koriste da označe sistem za elektronsko učenje: LMS, LCMS, VLE, DLS, TMS i sl.

Većina ovih termina, različitih po svojoj semantičkoj formi se ipak koriste da označe softverski sistem, pretežno mrežne orijentacije koji u osnovi treba da omogući interakciju studenata sa nastavnim sadržajem, ali i interkaciju sa drugim učesnicima u sistemu.

Tradicionalni oblici blended learninga se u osnovi oslanjaju na principe tradicionalne nastave kombinujući pritom elektronsko učenje za ostvarivanje interkacije studenata sa nastavnim sadržajem.

 

5. Elektronsko učenje zahteva oblikovanje nastavnih modula

 

Asinhroni – blended sistemi za elektronsko učenje podrazumevaju primenu LMS-a u cilju kreiranja funkcionalnog, virtuelnog prostora za oblikovanje e-nastave u strukturu elektronskih kurseva.

Funkcionalno oblikovanje elektronske nastave u svim njenim pojavnim oblicima podrazumeva planiranje strukture stručnog kadra zasnovanu na više nivoa, povezujući pritom različite profesije. Od Web dizajnera, developera, programera, preko instrukcionog dizajnera..., elektronski kursevi se planiraju, razvijaju i implementiraju. U idealnim okolnostima, uloge su podeljene prema nivou kompetencija. U takvim timovima mogu se očekivati interaktivni e-kursevi visokog kvaliteta. Interaktivni elektronski kursevi imaju za cilj da osiguraju i podstaknu kolaborativne procese kod studenata u interakciji sa prezentovanim sadržajem, ali i međusobnim kolaborativnim interakcijskim procesima. Njihov cilj je da podstaknu kolaborativno učenje, ali i samostalnost u učenju, uz podsticanje kritičkog mišljenja na individualnom nivou pri čemu se doprinosi razvoju budućih veština kod studenata neophodnih u industrijskom okruženju ili daljem istraživačkom radu. U realnim okolnostima, pod ograničenjima materijalnih sredstava, projektovanje i oblikovanje elektronskih kurseva je često podređeno predmetim stručnjacima. U ovakvim okolnostima često dolazi do pojave loše organizovanih nastavnih modula, nedovoljno atraktivnih usled nepoznavanja tehnologije, a samim tim i prevage nad primenom statičkih tekstualnih resursa. Izraz „statički materijal“ se koristi da označi elektronski resurs koji je nastao kao rezultat prevođenja teksta, odlomka ili nastavnog modula knjige predmetnog natavnika u .pdf ili .doc formatu... Statički karakter ovakvih materijala se ogleda u nemogućnosti ostvarivanja aktivne interkacije studenata sa njima u redovnoj nastavi. Nezamisliva je aktivna interkacija kolaborativne prirode sa Word-ovim dokumentom! Zato su u praksi česti pokušaji predmetnih nastavnika da oslanjanjem na integralnu funkcionalnost LMS-a, primenom nekih njegovih aktivnih resursa (forumska diskusija, npr.), nadomeste nedostatke u nepravilno oblikovanom temelju elektronskog kursa. Ukoliko je elektronsko učenje asinhrone prirode planirano prema mešovitom, blended modelu nastave koji kombinuje tradicionalni oblik podučavanja, sasvim je suvišno prevođenje postojećih tekstualnih resursa u elektronsku formu. Sa druge strane primena forumskih diskusija se takođe u velikoj većini slučajeva može smatrati suvišnom budući da je interakcija studenata već uspostavljena na principima realne socijalne interkacije u okruženju formalne tradicionalne nastave.

 

6. Uloga LMS-a u oblikovanju elektronske nastave

 

LMS sistemi novije generacije kao što je Moodle i njemu slični, ukazuju na visok stepen fleksibilnosti pri integraciji složenih scenarija u domenu razvoja kurikuluma. Elektronsko učenje se može planirati primenom složenih adaptivnih modela u strukturi e-kursa. LMS sistemi se na nivou elektronskog kursa se mogu adaptirati prema sposobnostima učenika, otkrivajući pritom sve njegove slabosti i nedostake u znanju prouzrokovane neadekvatnim, nestručnim ili nedovoljno efikasnim pristupima njegovih nastavnika ili čak, drugih socioloških okolnosti koje su mogle da imaju negativnog efekta u postignućima studenta u određenom obrazovnom ciklusu.

Adaptivno orijentisan elektronski kurs ima za cilj da obuhvati znatno širi spektar informacija i da pritom automatizovano vrši „doziranje znanja“ u zavisnosti uočenih potreba. Elektronsko učenje asinhrone orijentacije, organizovano po blended metodologiji, potpomognuto inteligentnim adaptivnim mehanizmima podučavanja ima za cilj da uspostavi:

  • balans između ciljeva i ostvarenih postignuća studenta u formalnom obrazovnom modelu;
  • potpuno neutrališe ili umanji oscilacije u znanju ili veštinama između studenata u kvalitativnom i kvantitativnom kontekstu, ali i na nivou statističkih osnova.

Slika prikazuje shemu adaptivnog modela elektronskog učenja

Slika 1. Shema adaptivnog modela elektronskog učenja. Modifikovano prema Shute V., Towie B..

[ Uvećani prikaz sheme]

 

7. Odabir elektronskih resursa

 

Adaptivni model u sklopu kurikuluma elektronskog kursa podrazumeva implementaciju aktivnih sadržaja dinamičke prirode pružajući osnov za interakciju sa resursima. Ovo se ne može postići primenom „hard copy“ materijala. Postoji u praksi izvestan broj respektabilnih sredina za elektronsko učenje koje se mogu efikasno koristiti u formalnoj edukaciji. Na konkretnijim osnovama primena Moodle LMS-a se može efikasno koristiti u domenu oblikovanja elektronske nastave primenom nekih njegovih „aktivnih“ komponenta. Modularni sklop Moodle LMS-a omogućava sistemska proširenja primenom prključivih komponeti sistema što utiče na uvećanje skalabilnsoti [2], a time i fleksibilnosti sistema da se prilagodi tekućim potrebama kursa.

 

8. Zaključak

 

Elektronsko učenje asinhrone orijentacije, zasnovano na adaptivnim osnovama u blended režimu rada, kombinovanjem tradicionalne nastave ima za cilj da obezbedi transfer specifičnih veština, ali i navika za samostalno rešavanje problema i kontinualno usavršavanje studenata tokom formalnog obrazovnog ciklusa i nakon njegovog završetka. Suština primene mešovitog modela nastave (engl. blended e-learning) je da se na realnim osnovama, putem socijalne interakcije uspostavi iskustvo kod studenata u dodiru sa konkretnim nastavnim modulom. Kombinovanjem tradicionalne i elektronske nastave studenti su u prilici da materiji pristupaju iz različitih uglova što posebno pogoduje raličitim tipovima ličnosti.

Primenom adaptivnog modela kao integralnog sklopa Moodle LMS-a, moguće je uspostaviti uslovnu identifikaciju znanja i sklonosti studenatana na individualnom nivou i tako uočiti sklop individualnih razlika u načinima opažanja [4] kod studenata i tako usmeriti sadržaj koji je potreban u formi koja je najprihvatljivija za studenta. U virtuelnom prostoru studenti su u prilici da primenom simulacionih procesa aktivno učestvuju, realno primenjuju i usavršavaju veštine neophodne u kasnijem industrijskom okruženju.

 

9. Literatura

 

[1] S. Stamenković. (2012, Nov.) Saša Stamenković - Daljinsko učenje - modeli, tehnološki uticaj i razvoj daljinski orijentisanih sredina. [Online]. https://www.sasastamenkovic.com/blog/2012/07/23/daljinsko-ucenje-modeli-tehnoloski-uticaj-i-razvoj-daljinski-orijentisanih-sredina/

[2] S. Stamenković. (2011, Sep.) Saša Stamenković - Moodle plugins used for improving the performance of e-learning system. [Online]. https://www.sasastamenkovic.com/naucni_radovi/m45932/1.1/Moodle-Plug-in-ovi-za-unapredjenje-performansi-sistema-za-elekrosnko-ucenje.pdf

[3] S. Stamenković. (2011, Mar.) Saša Stamenković - Budućnost learning management sistema (LMS-a). [Online]. https://www.sasastamenkovic.com/blog/2011/03/25/buducnost-learning-management-sistema-lms-a/

[4] S. Stamenkvić. (2011, Jan.) Uticaj VAK kognitivnih faktora na oblikovanje I efikasnost e-učenja. [Online]. https://www.sasastamenkovic.com/blog/2011/01/05/uticaj-vak-kognitivnih-stilova-na-oblikovanje-i-efikasnost-e-ucenja/